Naslov bloga: prolaznost
Kad lutali smo svijetom kao raspršeno sjeme,govorili smo sebi -to je za neko vrijeme.I ne znajuć’ da smo na izgubljenom brodu mi vikali smo: "Kopno!"dok gledali smo vodu.
Kad ljubili smo kratko u tuzi kišne noći,govorili smo za se da ljubav tek će doći.
Postavljali smo stvari,ali opet ne za dugo.Za sva smo mjesta rekli -odredit ćemo drugo.Kad rađala se sreća i čekala je slava,pomišljali smo opet -to nije ona prava.Kad prijatelja nema,a dani idu sporo,govorili smo za se da vraćaju se skoro.Gdje najviše smo dali dobivali smo manje,ali mislili smo - to je tek privremeno stanje.
Kad gubili smo život,govorili smo: "Neka"i vjerovali čvrsto da pravi tek nas čeka.Putovali smo dalje kad davno već smo stigli.Tek počeli smo nešto,a drugo već smo bili.I ostali smo tako kraj odlazeće vode,nerazjašnjeni sasvim i pomalo van mode.
U započetoj priči u ljubavi bez traga,jer svakoj smo se kući približili do praga.U privremenom redu nekorištenih stvari ni osjetili nismo da sami smo, i stari.
Dok vjerovali još smo da svaki put se mijenja,mi rekli smo si: "Zbogom"govoreć: "Doviđenja".